Kontrast??? Šta to znači…..

Eh… Kako saopštiti ovo… jedino…. SAMO VAS POSMATRAMIMG_3722

Prošlo je već 6 dana kako sam stigao u Kathmandu, glavni grad Nepala, države koja nikada nije bila nečija kolonija. To izgleda ima onu dodatno lošu stranu… ostaneš izolovan, sve stoji, ne razvija se, putevi zemljani, beton za mini zgradu se miješa ručno na komadu lima(2018), tek 2008 iz monarhije pređeš u demokratiju i otvoriš prema svijetu i dobiješ priličan haos. Ljepote boja i prirode u Nepalu su mnogi opisivali i definitivno je fantastično i to bi svako ko putuje u Nepal trebalo da zna.

Treći dan po dolasku dobio sam poziv da se priključim ekipi koja igra futsal na jednom natkrivenom poligonu sa podlogom od vještačke trave. Cijena termina od sat vremena je 2000 NPR (oko 17 EUR) sa flašom vode za svakog ponaosob. Bilo je to dobro druženje sa dobrim igračima futsala pa na moje iznenađenje sam dobio poziv da se opet priključim u subotu (dobro sam se pokazao 😀 i tako promovisao FK Priboj).IMG_3678

Otkrio sam bazen solidne veličine i kupio cjelodnevnu ulaznicu unaprijed 200 NPR (1.7 EUR) pa ću naredni dan na plivanje, da malo razmrdam koske.

Šetnja Kathmanduom pruža bezbroj mogućnosti, da se svrati u jedan od bezbroj kafića, restorana, prodavnica, da se preskače svježe iskopani kanal, šahte, a posebnu čar daju vlasnici radnji u Boudha street koji zalivaju zemljani put ispred pa se osjetim kao malo dijete dok preskačem lokve od blata i vode. U toj šetnji naiđem na dućan koji prodaje svašta a na kanapu ima poredano dosta malih zastavica i zastadoh da slikam zastavu BiH, kad ono vlasnik dućana izlazi i pita me odakle sam, ja kažem iz BiH a on ni manje ni više nego: wow, bio sam u Sarajevu dok sam bio mlad. Tu se ispričamo ko “svoji” jedno desetak minuta i nastavim hod dalje.

IMG_3694

Boudha road je u stvari prosječno široka ulica, jako prometna i u punom kapacitetu daje doprinos terminu koji se često upotrebljava za Kathmandu: “Dustmandu”-Prašnjavko (slobodno tumačenje termina od strane autora ovog teksta). Zašto? Pa zato što je napravljena od kombinacije šljunka i zemlje. Vidjeti takvu ulicu u jednom glavnom gradu je svakako šok, ali djeluje da se stanovnici baš i ne sekiraju zbog toga pa ni ja 😀

 

Jedan od dokaza da razvoj infrastrukture nije pratio broj stanovnika koji su se nakon formiranja demokratije uputili u potragu za boljim životom i blagostanjem su i snopovi kablova koji vise na sve strane i tako su upetljani da nisam siguran da li iko ima pojma šta je tu. Od svih lokacija koje sam podsjetio, ovakav “kablovski” haos u manjoj mjeri sam vidjeo samo u Tirani. U jednom momentu kamion natovaren čeličnim cijevima koje su izvirivale više od metar preko kabine, zapeo je tim cijevima za kablove, pokidao nekoliko, iz kamiona izlazi momak i samo onaj pokidani dio zamota za preostali snop kablova i ode. Neko je zasigurno ostao bez telefona ili interneta (koji je solidno dobar 30/14 Mbps za 17 EUR).

Glavno prevozno sredstvo uz motore i skutere kojih na ulici ima kao bicikala u Holandiji su minibusevi u koje se trpaju putnici tako da u pojednim momentima izgledaju kao sardine a ne ljudi. Svaki kafe je u znaku svjetskog prvenstva i nudi gledanje utakmica uz lokalno pivo (0.6 l) od 290 NPR (2.4 EUR).

 

Kontrast???? I don’t think so 😉

Kathmandu, druga strana svijeta :)

Želja da posjetim ovaj dio svijeta rasla je namanje desetak godina, uvijek sam bio blizu a evo sada nakon povratka iz USA uspijevam od ostvarim svoju davnošnju želju. Ostvarivanje započelo pa idemo polako……

Povratnu kartu sam kupio sredinom februara za jun (kupovina karte se najčešće obavlja oko 3-4 mjeseca unaprijed da bi pronašli najpovoljniju cijenu) i nađoh sa FlyDubai, relacija Sarajevo-Dubai-Kathmandu za 547 EUR, (7 + 20 kg) sa refundacijom od 180 EUR nakon obavljenih letova na karticu koju sam koristio za kupovinu (koju sam btw morao predočiti na aerodromu službenicima pri čekiranju za let). Spakovane stvari, laptop i fotoaparat i na autobus. Prva relacija Priboj-Sarajevo prošla fino. U Sarajevu kratak susret sa Marinelom i Mirelom u Networks-u (hvala za print i kopiranje ❤ ) i pravac na aerodrom Sarajevo autobusom Centrotransa. Bus polazi od Vijećnice a staje i na stajalištu kod Predsjedništva. Cijena u jednom pravcu 5 KM a može i povratna za 8KM. Svi polasci su usaglašeni sa letovima tako da nemate brigu oko dolaska na aerodrom.

Na aerodromu blago iznenađenje jer do sada gdje sam god putovao red je bio ispred šaltera za čekiranje, u ovom slučaju samo radnik i dva člana FlyDubai aerodromskog tima, nigdje bar jednog putnika. Pomislih da nisam zakasnio ili da je let pomjeren a ja nisam provjerio, prilazim i pitam: Dobar dan, FlyDubai čekiranje? Kaže meni čovjek: Vidiš da piše gore i kez od uva do uva. Pokrij se po glavi, predaj pasoš i ćuti. Let čekiran, torba predata, kafa (4.5 KM) i avantura može da počne.

dav
Boarding pass-ovi i kafa od 4.5 KM

FlyDubai u ekonomskoj klasi ne obezbjeđuje obroke niti osvježenje i sve se može ili naručiti putem sajta ili kupiti direktno u avionu (prihvataju samo kreditne kartice, EUR, USD i AED). Let trajao oko 6 sati do Dubaia, više od polovine sam prespavao a sjedište pored prozora mi je omogućilo pogled na stijene i sivilo na zemlji čim smo napustili vazdušni prostor Bugarske. Dolazak oko 11 uveče (Dubai vrijeme) i naravno 41 stepen celzijusa i samo 38% vlažnosti vazduha. FlyDubai za svoje letove koristi Terminal 2 koji ako se uporedi sa Terminalom 3 istog aerodroma, izgleda kao fićo pored najnovijeg ferarija(da ne iskoristim ružnije poređenje). Jedva sam našao prostor da prilegnem posle večere (gladan nikada nisam mogao zaspati) jer mi je let za Kathmandu ujutro u 9:15.

Ustajanje u 6h, ustupio sam mjesto jednoj djevojci koja se sklupčala na stolici i konstantno pokušavala da zaspi a svoju zahvalnost pokazala je širokim osmjehom uz: “Hvala puno, vrlo ste ljubazni”. Let do Kathmandua kasnio je 35 minuta zbog gužve na pisti, jer je u isto vrijeme polijetalo 6 aviona u raznim smjerovima a trajao ukupno 4.5 sata. Opet sjedište do prozora, i pogled na sivilo (pih ništa novo, kompletan ovaj dio svijeta je u toj boji).

dav
Dobrodošlica na ulasku u aerodromsku zgradu, Tribuvan International Airport

Aerodromska zgrada iznutra ali izvana je obložena sitnom ciglom na koju su u Kathmanduu ponosni i po čemu se Kathmandu i prepoznaje iz vazduha: Bezbroj ciglana u Kathmandu dolini.

Na ulasku u zgradu, svi stranci popunjavaju ulaznu karticu (embarkation card), sledeći korak je da se na automatima (touch screen) popunjava zahtjev za vizu, napraviš selfi na tom istom automatu i dobiješ listić sa bar kodom i brojem. Sa tim listićem i pasošem u red da se plati naknada za vizu (do 15 dana je 25 USD, a do 30 dana je 40 USD). Primaju razne valute(EUR, USD, CAD, AUD, CHF i slično). Nakon plaćanja, u red kod imigracionog službenika uz pasoš i dokaz o uplati na Nepalskom (čak mi ni ime nije dobro napisao). Bez obzira na to službenik me pita kuda idem i razlog posjete i imam li povratnu kartu. Kažem da imam ali nemam internet na telefonu da pokažem. Kaže mi: ima wifi koji mi (službenici) koristimo. Nemam šifru, kažem ja, nema problema, daj telefon da ti je upišem. Upisa šifru, sačuva je u telefon, ja mu pokažem karte i meni ostade pristup netu za vrijeme na aerodromu kad se budem vraćao…. juhuuuuu 😀

Pokupim torbu sa trake, i lagano ispred da prepoznam svoje ime na papiru kod taksiste koji me vozi do smjestaja (organizovan od strane hosta). Gužva, prašina, sirene, vozi se kontra stranom u odnosu na nas, a tako i mimoilazi pri šetnji. Taksi vozilo minijaturni Suzuki (prašnjav naravno) i vozač koji nešto priča a ja samo klimam glavom jer ni riječi ne razumijem, dobro je da me nije odvezao negdje van grada. Prvi utisci KOLAPS, HAOS. Dolazak u smještaj, fin udoban (8 EUR/noć) i host me obavještava da će da me sledeći dan prebaci u smještaj na Thamel-u, odakle je mnogo lakše da se istražuje grad. A to ako mi odgovara, prepoloviće cijenu. Odemo tamo odmah, opet super krevet i uslovi… opet juhuuuu 😀

Spavanje, odmor (jet lag utiče) i pripreme za obilaske….. Pozdrav iz Kathmandua, grada na 1300 metara nadmorske visine.